Bacate pare u kantu: Zašto vaš stan vapi za mini kompostnikom
Prosečno domaćinstvo baci preko 100 kilograma organskog otpada godišnje. To je čist gubitak resursa. Vi plaćate odnošenje smeća, a onda kupujete hemijsko đubrivo za svoje saksije. Glupo je. Napravićete sistem za manje od 500 dinara koji će raditi godinama. Potrebne su vam samo dve kante i malo razumevanja anaerobnih procesa. Zaboravite na kupovne kante od 50 evra. One su samo precenjena plastika koja zauzima previše mesta pod sudoperom. Vaš cilj je Bokashi sistem, a ne obična kanta za đubre.
Šta vam zapravo treba (Scavenger lista)
Nemojte trčati u prodavnicu po nove kante. Idite do lokalne pekare ili poslastičarnice. Oni dobijaju džemove i sirupe u HDPE kantama od 10 ili 20 litara koje redovno bacaju. Te kante su ‘food-grade’, što znači da plastika neće ispuštati toksine u vaš budući kompost. Potrebne su vam dve identične kante koje ulaze jedna u drugu. Jedna će držati otpad, druga će skupljati ‘kompostni čaj’. Pored toga, nabavite malo EM mekinja (efektivni mikroorganizmi) – to je jedini trošak koji ne možete izbeći ako ne želite da vam stan smrdi na deponiju.
Bušenje drenaže: Zašto 5mm burgija pravi razliku
Uzmite prvu kantu i okrenite je naopako. Izbušite oko 20 rupa na dnu. Koristite burgiju od 5mm. Ako su rupe manje, zapušiće se od sluzi. Ako su veće, otpad će upadati u donju kantu. Osetićete miris zagrejane plastike dok bušite – to je normalno. Nemojte žuriti. Ako previše pritisnete, plastika može da pukne. Jedan pogrešan pokret i kanta ide u smeće. Držite bušilicu čvrsto i pustite burgiju da sama ‘zagrize’ materijal.
Zašto ovo radi: Nauka iza anaerobne fermentacije
Većina ljudi misli da kompostiranje mora da smrdi. To je zato što pokušavaju aerobno kompostiranje u malom prostoru, što je recept za katastrofu. Mi koristimo Bokashi metodu. Ovo nije truljenje, ovo je fermentacija. Zahvaljujući efektivnim mikroorganizmima, otpad se konzervira slično kao kupus u kaci. Celuloza se razlaže bez oslobađanja metana i sumpor-vodonika. To je hemijski proces gde mlečna kiselina obara pH vrednost i sprečava razvoj patogena.
WARNING: Ako primetite crnu buđ ili osetite miris pokvarenih jaja, proces je propao. To znači da je ušao kiseonik ili ima previše vlage. Bakterije truljenja su pobedile. Odmah ispraznite kantu u kontejner napolju. Ne bacajte to u WC šolju jer možete zapušiti odvod masnim naslagama.
Anatomija promašaja: Kad se drenaža zapuši
Najveća greška koju ćete napraviti je zanemarivanje drenaže. Zamislite ovo: prođe deset dana, vi otvorite poklopac, a unutra je smrdljiva supa. To se dešava jer se tečnost nakupila na dnu i ‘udavila’ korisne bakterije. To izgleda kao sivi mulj koji se lepi za sve. Da biste to izbegli, morate svaka dva dana otakati tečnost iz donje kante. Taj ‘čaj’ je zlato za vaše cveće ako se razblaži 1:100, ali u kanti je čist otrov za proces fermentacije. Ako kante previše tesno naležu, biće vam muka da ih razdvojite svaki put. Zalepite komad krep trake na rub donje kante da napravite mali vazdušni džep.
Često postavljana pitanja
Da li smem da stavljam citruse?
Da. Za razliku od glistenjaka gde kiselina ubija gliste, Bokashi bakterije obožavaju nizak pH. Bacajte slobodno kore od limuna i pomorandže.
Koliko dugo traje proces?
Prva faza traje dok ne napunite kantu, što je obično 2-3 nedelje za prosečnu porodicu. Nakon toga, kanta mora da miruje zatvorena još 14 dana. Budite strpljivi, ne otvarajte je da proverite ‘kako ide’.
Završni sloj: Nabijte to čvrsto
Kada ubacujete otpad, koristite staru gnječilicu za krompir. Pritisnite jako. Morate istisnuti sav vazduh. Što manje kiseonika, to bolja fermentacija. Slathering (premazivanje) svake naslage mekinjama je ključno. Nemojte štedeti na mekinjama. To je gorivo. Osetićete pod rukom otpor komposta dok ga sabijate. To je dobar znak. Postavite poklopac i proverite da li ‘dihtuje’ hermetički. Ako poklopac ne naleže savršeno, stavite teglu vode preko njega. Bez vazduha, bez smrada. Prosto je.
